CC BY
12
Srocnost
viseclanih subjekata
s predikatom:
rasclamba
hrvatskoga
crkvenoslavenskoga
korpusa*
Ana Kovacevic
Staroslavenski institut Zagreb, Hrvatska
Согласование однородных подлежащих со сказуемым: анализ корпуса церковнославянского языка хорватской редакции
Ана Ковачевич
Старославянский институт Загреб, Хорватия
Nacrtak
Bogatstvo slavenskih gramatickih kategorija i njihovo prozimanje do izrazaja po-sebno dolaze u srocnosti viseclanoga subjekta (zdruzenih subjekata) s predikatom. Pridodaju li se tomu uvjeti takve srocnosti, a u slavenskim su jezicima to red rijeci i semanticka zivost, mogu se ocekivati raznoliki srocnosti obrasci, koji ce dijelom ovi-siti i o konkretnom kontekstu kao i o govorniku. U ovom se radu srocnost viseclanoga subjekta s predikatom istrazuje na korpusu srednjovjekovnih glagoljskih tekstova pisanih hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom. Gramaticke kategorije na kojima se ocituje srocnost viseclanoga subjekta i predikata u zadanom su korpusu broj, rod i lice. Rasclamba ukljucuje subjekte povezane sastavnim i nesastavnim veznicima kao i subjekte povezane gradacijskom strukturom (sa znacenjem 'ne samo . . . nego i').
* Ovaj rad financirala je Hrvatska zaklada za znanost projektom 2462. Istrazivanje o srocnosti zapocela sam u vrijeme studijskoga boravka u Austriji zahvaljujuci stipendiji „Ernst Mach" koju mi je za akademsku godinu 2013./2014. dodijelio OeAD — Austrijska agencija za medunarodnu suradnju u obrazovanju i istrazivanjima, financirana od Austrijskoga federalnoga ministarstva znanosti i istrazivanja (BMWF).
This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International
Osim toga, rasclanjuju se i komitativne i uzaj amne imenske skupine. Istrazivanje otkriva kako se u rasclanjenim primjerima ostvaruje sintakticka srocnost (srocnost predikata s jednim subjektom) ili semanticka srocnost (srocnost predikata sa svim subjektima). Sintakticka srocnost moze biti kontaktna (srocnost predikata s naj-blizim subjektom) ili udaljena (srocnost predikata s udaljenim subj ektom). Semanticka se pak srocnost u zadanome korpusu ostvaruje uglavnom u skladu s tzv. pravilima za razlucivanje, koj e je za slavenske jezike utvrdio G. G. Corbett. No is-trazivanje je pokazalo da je potrebna revizija pravila razlucivanja kategorije broja i to zbog dvojine, koja, iako odsutna iz vecine suvremenih slavenskih jezika, upra-vo u povijesnim slavenskim jezicima pokazuje puninu svoga identiteta, koji se ocituje i u srocnosti.
Kljucne rijeci
viseclani subjekt, predikat, srocnost, hrvatski crkvenoslavenski, pravila za raz-lucivanje
Резюме
Богатство славянских грамматических категорий и их взаимопроникновенда особенно ярко выражается в согласовании однородных подлежащих со сказуемым. С учетом дополнительных условий (в славянских языках это порядок слов и семантическая категория одушевленности) можно ожидать разнообразные формы согласования, которые могут зависeть как от конкретного контекста, так и от говорящего. В данной статье согласование однородных подлежащих со сказуемым исследуется на материалe средневековых текстов, написанных глаголицей на хорватском церковнославянском языке. Грамматическими категориями, в которых проявляется согласование однородных подлежащих ш сказуемым в данном корпусе текстов, являются число, род и лицо. Анализ включает подлежащие, связанные соединительными и несоединительными союзами, и подлежащие, связанные структурой градации (то есть "не только ..., но и"). Кроме того, проанализированы комитативные и взаимные группы подлежащих. Исследование показывает, как в проанализированных примерах реализуется синтаксическое согласование (согласование сказуемого с одним подлежащим) или семантическое согласование (согласование сказуемого со всеми подлежащими). Синтаксическое согласование может быть контактным (согласование сказуемого с ближайшим подлежащим) или дальним (согласование сказуемого с отдалённым подлежащим). Семантическое согласование в данном корпусе текстов реализуется в основном в соответствии с так называемыми правилами разрешения, открытыми для славянских языков Г. Г. Корбет-том. Однако исследование показало, что пересмотр правил для распознания категории числа необходим прежде всего из-за двойственного числа, которое, хотя и отсутствует в большинстве современных славянских языков, именно в истории славянских языков в полной мере проявляет свои свойства, которые выражаются в согласовании.
Ключевые слова
сочиненные подлежащие, сказуемое, согласование, церковнославянский язык хорватской редакции, правила разрешения
1. Uvod
Srocnost je viseclanih subjekata s predikatom jedno od zanimljivijih podrucja istrazivanja srocnosti jer je ono u svojoj biti nesrocnost, tj. neslaganje [Cor-bett 2006: 168]. Predikat se u velikoj vecini primjera ne moze istovremeno slagati s vise subjekata; najcesce se slaze ili s jednim (slaganje po obliku, ad formam, sintakticko slaganje) ili se slaze sa svima (slaganje po smislu, ad sen-sum, semanticko slaganje). U potonjem slucaju broj, rod i lice predikata for-malno ne odgovara pojedinacnim subjektima ili barem ne svima. Slucajevi ka-da tomu nije tako, primjerice, oni su s dva ili vise predikata u mnozini istoga roda u kojima se izbor predikata u mnozini istoga roda moze tumaciti istovremeno i kao sintakticko i semanticko slaganje.
Hoce li se predikat kao meta srocnosti slagati sa subjektom ili subjektima kao kontrolorima srocnosti,1 u slavenskim je jezicima cesto povezano s redom r ijeci, tj. preponiranoscu ili postponiranoscu subjekata u odnosu na predikat te sa semantickom zivosti subjekata [Corbett 1983: 139]. U tom smislu red rijeci i zivost Corbett [2006: 4-5, 176] naziva uvjetima srocnosti.
Ovaj rad donosi opci pregled mogucnosti za srocnost viseclanih subjekata s predikatom u hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku.2 Kategorije koje se u hrvatskom crkvenoslavenskom ocituju u (ne)srocnosti viseclanoga subjekta s predikatom su broj (jednina, dvojina, mnozina), rod (muski, zenski, srednji) i lice (prvo, drugo, trece).3 U ovom ce se clanku ponajprije govoriti o kategoriji broja, a manje o kategorijama roda i lica jer je primjera s razlicitim rodom i li-cem manje, a i teze ih je pronaci u korpusu (vidi vise 1.1.).
O srocnosti viseclanih subjekata s predikatom u hrvatskom crkvenoslavenskom govori Reinhart [2014: 341-342]. Za kategoriju roda uocava kako u velikoj vecini slucajeva uz dvije imenice razlicita roda, od kojih je jedna ime-nica muskoga roda, dolaze srocni oblici muskoga roda. Za kategoriju broja navodi podatak o subjektima u jednini uz koje predikat moze biti u jednini ili dvojini. Istrazivanje ce predstavljeno ovim radom prosiriti i produbiti Rein-hartove uvide, a uzet ce u obzir siri opseg mogucnosti izrazavanja viseclanih subjekata: onih tipicnih (povezanih sastavnim veznicima), ali i ostalih (pove-zanih nesastavnim veznicima i gradaci skom strukturom) kao i komitativne i
1 Termini kontrolor i meta srocnosti preuzeti su od G. G. Corbetta [2006: 4]. Kontrolor srocnosti je rijec koja odreâuje srocnost, dok je meta ona rijec cija je srocnost odreâena kontrolorom.
2 O hrvatskom crkvenoslavenskom vidi [HCSL 2014].
3 U navoâenju primjera iz korpusa zbog laksega su pracenja razlaganja glosirane kategorije broja, roda i lica subjekta, predikata i predikatnih imena. Osim toga, u svim su primjerima masno otisnuti predikati i predikatna imena. Padez je glosiran ondje gdje je relevantna kategorija: u potpoglavlju o komitativnim skupinama (3.4.), da bi se jasno razlikovao gramaticki subjekt u nominativu od semantickoga suvrsitelja radnje izrazenoga prijedloznim izrazom, te u potpoglavlju o uzajamnim skupinama (3.5.), da bi se razlozio gramaticki identitet sastavnica uzajamnih skupina.
uzajamne imenske skupine u kojima se formalno ne moze govoriti o viseclanom subjektu, ali semanticki podrazum jevaju vise vrsitelja.
1.1. O korpusu
U ovom se radu istrazivanje srocnosti viseclanih subjekata s predikatom te-melji na rasclambi reprezentativnoga i referentnoga korpusa Rjecnika crkve-noslavenskoga jezika hrvatske redakcije, cija grada obuhvaca preko sezdeset jedinica glagoljskih rukopisa i tiskanih knjiga.4 Izvori na kojima je ekscerpi-ran korpus obuhvacaju sacuvane fragmente, misale, brevi are, psaltire, rituale i zbornike c je vr jeme nastanka seze od 12. do 16. stoljeca.
S obzirom na cinjenicu da korpus n je digitaliziran, nego je u karticnom obliku, potkorpus potreban za ovo istrazivanje n je iscrpan, a tako ni statisticki obradiv, jer bi u protivnom zaht ijevao rucno pregledavanje oko 420,000 karti-ca.5 Potkorpus obuhvaca kartice koje su izdvojene za leksikografski opis sa-stavnoga veznika i, kao tipicnoga veznika zdruzenih subjekata, kartice koje se odnose na leksikografsku obradu veznika ni, a, ili, i na, predloga sb, cesticu ne, prilog takmo; zatim drugi svezak Rjecnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije [RCJHR 2016] te autoricinu vlastitu bazu podataka skupljenu t je-kom drugih jezicnih istrazivanja zadanoga korpusa. Na temelju toga izdvojeno je tristotinjak primjera, tj. recenica sa zdruzenim subjektima na kojima se te-melji ovo istrazivanje. Zbog nemogucnosti da se zasada stvori iscrpan potkorpus koji ce obuhvatiti bas sve primjere zdruzenih subjekata u zadanome kor-pusu, generalizacje su opisne i priblizne, a ne statisticki precizne.
2. Subjekti zdruzeni sastavnim veznicima 2.1. Subjekti u jednini
Kada se u recenici nade vise subjekata, od kojih je svaki u jednini, predikat moze biti u jednini, dvojini i mnozini. Za potrebe su istrazivanja izdvojene dvje skupine viseclanih subjekata: prva se odnosi na dva subjekta u jednini, a druga na vise od dva subjekta u jednini.
2.1.1. Dva subjekta u jednini 2.1.1.1. Broj
S dva zdruzena subjekta u jednini predikat je u zadanom korpusu potvrden u sva tri broja: jednini (1a), dvojini (1b) i mnozini (1c):
(1) a. vsako danie bl(a)go i vsakb darb svr'senb svise estb MNov 119a (Ja 1,17)
N.SG M.SG 3SG
4 O korpusu vidi [Vukoja 2012; eadem 2014].
5 O broju kartica vidi [Vukoja 2012: 214]. Dobra je vijest da je karticni korpus trenutno u procesu digitalizacije, tocnije, skenirane se kartice pretvaraju u strojno citljive oblike.
b. brat i sestra es'ta stablo edno kako esta edna krv' CPet 139v
M.SG F.SG 3DU 3DU
c. gredêse iliê i elisêi ot galgali BrPm 154a (4Rg 2,1)
3PL M.SG M.SG
Kada je predikat u dvojini, velika je vjerojatnost da zdruzeni subjekti oznacavaju sto zivo (kao u lb). Drugim r ijecima, obiljezje je dvojine predikata povezano sa semantickom zivosti subjekta, koja se u zadanome korpusu gramaticki ocituje i u genitivno-akuzativnom sinkretizmu imenica muskoga roda. Pritom, valja prim ijetiti kako se semanticka zivost u srocnosti viseclanih subjekata s predikatom u zadanom korpusu odnosi na osobe i ziva bica (zivotinje).
Medu rijetkim slucajevima u kojima subjekti koji oznacavaju sto nezivo podrazumijevaju predikat u dvojini su sljedeci:
(2) a. sr^d)ce ze moe iplth moê vzradovasta se o bozê zivê PsLob 56r (Ps 83,3)
N.SG F.SG 3DU
b. ne bol'sê li ubo esta avan' i par'pir' rêcê damaskovêpace êrdana i vsêh rêk'
M.DU 3DU M.SG M.SG
iz(drai)levskih' MVat4 46a (4Rg 5,12)
U primjeru 2a subjekti nisu prototipno semanticki zivi, ali su sastavnim dije-lom ljudskoga bica koji u danom primjeru predstavljaju ljudsko bice. Da je to-mu tako, potvrduje i glagol vzradovati se cije ce se znacenje vezati za zivo stvo-renje: covjek se raduje, ali kamen se, primjerice, ne moze radovati. U primjeru 2b semanticka povezanost s zivosti nije tako ocita, ali se otkriva u kontekstu. Subjekti su dvije rijeke u Damasku koje spominje Naaman nakon Elizejeve upute da se okupa u izraelskoj rijeci Jordanu jer ce ga ona ocistiti od gube. Rijeke same po sebi ocituju odredenu dinamiku jer teku, tj. ne stoje. Ta ih di-namicnost povezuje s kategorijom zivosti kao i cinjenica da su stanista i obita-valista brojnih zivotinjskih vrsta. Osim toga, rijecna voda moze biti ljekovita, moze izlijeciti, sto je opet karakteristika koja je veze za zivost.
Premda se za subjekte u navedena dva primjera moze uspostaviti odredeni odnos sa semantickom zivosti, u zadanom je korpusu vrlo visoka vjerojatnost da ce uz subjekte koji ne oznacuju osobu ili zivotinju predikat u najvecem bro-ju slucajeva biti u jednini (kao u la).
No predikat se u jednini ne pojavljuje samo s dva subjekta koji oznacuju sto nezivo, nego i s onima koji oznacuju zivu, konkretnu osobu:
(3) eg(o)ze t(ê)lo priêtb grêgon i orozii erêi BrVat6 155c
3SG M.SG M.SG
Osim predikata u jednini (3) i dvojini (lb), subjekti koji oznacuju nesto zivo nemali su broj puta potvrdeni i s predikatom u mnozini, sto je pokazao ranije navedeni primjer lc. Moze se reci da s obzirom na te tri mogucnosti u korpusu preteze ona s predikatom u dvojini.
Pri tome ne valja zaboraviti na jos jednu gramaticku tendenciju, odnosno uvjetovanost reda rijeci: u zadanom korpusu medu primjerima s predikatom u dvojini uocljivo pretezu oni s redom rijeci subjekt — predikat, tj. oni u kojima je subjekt preponiran predikatu. Takav je i navedeni primjer 1b. S druge pak stra-ne, kada su predikati dvaju subjekata koji oznacuju sto zivo u jednini ili mnozini, odnos je reda subjekt — predikat i predikat — subjekt znatno ujednaceniji, s nesto vecom prevagom reda predikat — subjekt (kao u primjerima 1c i 3).
Da su predikati i predikatne r ijeci u dvojini doista sklon iji postpozic iji po-tvrduje i sljedeci primjer:
(4) v (o)no vr(eme) be osipb i m(a)rie m(a)ti is(us)ova cudeca se o sih' eze
3SG M.SG F.SG M.DU
gl(agol)ahu o nemb MRoc 12a (L 2,33)
U njemu je subjektima preponirani predikat u jednini (be), dok je subjektima postponirana druga predikatna rijec (u obliku participa) u dvojini (cudeca se).6 No kod ovoga primjera valja imati na umu da red rijeci nije jedino sto je moglo potencirati dvojinu. Kako je utvrdio B. Comrie [1975] (vidi i [Cor-bett 2006: 231]), participi su vise nego finitni glagoli skloniji semantickoj srocnosti. U skladu s tim, ne treba sumnjati ni da je participski oblik glagola u navedenom primjeru pridonio izboru dvojine.
Konacno, valja zakljuciti: dva subjekta koja se odnose na zivo stvorenje u prepoziciji u najvecem ce broju slucajeva biti pracena predikatima i predikatnim rijecima u dvojini. Kada su takva dva subjekta u postpoziciji, vjerojatnije je da ce predikat biti u jednini i mnozini te znatno rjede u dvojini. S druge strane, dva subjekta koja oznacuju sto nezivo, neovisno o redu rijeci, najcesce za mete imaju predikate u jednini.
Drugim rijecima: jednina se predikata ponajvise odnosi na dva subjekta s nezivim referentima bez obzira na red rijeci, a onda i na dva subjekta postponirana predikatu koji oznacuju sto zivo; dvojina se predikata ponajprije veze za dva predikatu preponirana subjekta koja se odnose na sto zivo; mnozina se ponajprije odnosi na dva subjekta koja oznacuju sto zivo postponirana u od-nosu na predikat.
2.1.1.2. Rod i lice
Za razliku od kategorije broja, o kojoj se na temelju primjera mogu uociti jas-ne pravilnosti i tendencije, o rodu u korpusu svjedoci nekolicina primjera. Pri tome prevladavaju oni u kojima su oba subjekta istoga roda, o kome se infor-macija ponavlja i u imenskom dijelu predikata (vidi primjer 2b). Sljedeci primjeri pokazuju sto se moze dogoditi kada su subjekti razlicita roda:
6 Isti primjer, ali u starocrkvenoslavenskoj inacici, navodi i Vecerka [1993: 394] kao potvrdu uvjetovanosti srocnosti redom rjeci.
(5) a. da dos'toino vs(a)ko zacelo i kon(a)cb sbzdanie imenovalo se bi BrVat19 365a
N.SG M.SG N.SG 3SG
b.predani bo es(b)mb azb i plkb moi BrVat5 219a (Est 7,4)
M.PL 1PL 1SG M.SG
U primjeru 5a subjekti su srednjega i muskoga roda, pri cemu je subjekt blizi predikatu muskoga roda (konacb). No unatoc tomu, nefinitni se dio predikata (imenovalo) slaze u rodu s prvim, ali i udaljenijim subjektom, koji je srednjega roda (zacelo). Taj se, inace rijedak, tip srocnosti prema Corbett [2006: 62] moze skraceno nazvati udaljenom srocnosti (eng. distant first conjunction agreement). Prema Franks, Willer-gold [2014: 94] udaljena srocnost u suvre-menom hrvatskom jeziku nije moguca.
U primjeru pak 5b subjekti su zenskoga roda (azb koji izgovara Estera) i muskoga roda (plkb). Predikat je u mnozini, i to mnozini muskoga roda (predani es(b)mb). Osim roda, ovaj primjer govori i o licu, tj. o cinjenici da je uz subjekte prvoga i trecega lica predikat u prvom licu (vidi i 19a).
2.1.2. Vis e od dva subjekta u jednini 2.1.2.1. Broj
U zadanom su korpusu recenice s vise od dva subjekta u jednini rjede od onih s dva subjekta u jednini, a medu njima su oni koji oznacuju sto zivo manjina. Prva pretpostavka vezana za ovaj potkorpus odnosi se na dvojinu, tj. na ra-zumljivo ocekivanje da se medu ovim primjerima nece naci predikata u dvojini jer izostaje njezina semanticka opravdanost. Uvid u korpus opravdava takvu pretpostavku, ali ne bez iznimke, sto pokazuje sljedeci primjer:
(6) . . . s(veta)go tibor'cie m(u)c(e)n(i)ka... naucista na veru b(la)z(e)ni sebestienb
3DU M.SG
is(ve)ti tran'kvilinb isl(a)vni polikrapb [sic!] erei BrLab 102c
M.SG M.SG
U njemu se nalaze subjekti koji oznacuju zivo bice i koji su i u prethodnom pot-korpusu (vidi 2.1.1.1.) najcesce dolazili s predikatom u dvojini, gotovo uvijek kada su mu preponirani. No osim cinjenice da im u navedenom primjeru nisu preponirani, neobicnija je ona da su subjekta tri, a ne dva. Zasto se odlucio za dvojinu, najbolje bi znao protumaciti glagoljski prevodilac i/ili pisar.8
7 Ovu pojavu valja razlikovati od onoga sto Babic [1998: 13, 100-101] naziva dalja srocnost definirajuci je kao srocnost koja se nalazi u susjednim recenicama. Usp. Piskovic [2015: 124].
8 Anonimni recenzent ponudio je uvjerljivo tumacenje prema kojem bi tri subjekta predstavljala strukturu [2^X i Y] i Z], pa se njihova srocnost s predikatom u dvojini moze smatrati i semantickom (jer se slaze s objema sastavnicama strukture (^X i Y] i Z), ali i sintaktickom jer se slaze s prvom (^X i Y]). Takva srocnost, smatra anonimni recenzent, ne bi bila moguca bez sastavnickoga veznika izmedu prva dva subjekta. Valja se nadati da ce daljnja istrazivanja korpusa, nakon njegove digitalizacije, mozda naici na slicne primjere koji ce potvrditi navedenu pretpostavku.
Osim te zanimljive iznimke, vecina rasclanjenoga potkorpusa s vise od dva predikata u jednini ocituje pravilnost koja je utvrdena za onaj s dva predikata: subjekti koji oznacavaju sto zivo podrazumijevaju predikate u mnozini (kao u 7a), a oni koji oznacavaju sto nezivo predikate u jednini (kao u 7b):
(7) a. rése lazarb i osterinb i antonii i ekovb ejerasb i samuil' i d'ek' i tinei krispb
3PL M.SG M.SG M.SG M.SG M.SG M.SG M.SG M.SG M.SG
i agripa omnesb i ijuda FgNic 1b
M.SG M.SG M.SG
b. hvala cast' dika krasota i slava budi s(ve)tei i nerazdelnei troici BrVb1 2c
F.SG F.SG F.SG F.SG F.SG 3SG
Sljedeci primjer s predikatom u mnozini potvrduje da se semanticka zivost od-nosi i na zivotinje, u konkretnom slucaju na ptice:
(8) grlica i lastovica i cikonie vr(e)me svoego poz'naseprisas'tie BrN2 181d
F.SG F.SG F.SG 3PL
U korpusu su rijetki primjeri koji zdruzuju subjekte koji oznacuju sto zivo s onima koji oznacuju sto nezivo:
(9) b(og)b... moze v crevo d(e)vi bez s'voego iskusenie s'mesiti i uediniti da edinb bil' bi h(rbst)b i c(lové)kb edino edin'stvo i edino sucas'tvo BrVat19 338
M.SG 3SG M.SG M.SG N.SG N.SG
U navedenom se primjeru predikat slaze s prvim, ujedno i blizim subjektom (h(rbst)b), i to ne samo u broju nego i u rodu.
2.1.2.2. Rod
Slicno kao i u primjeru 9, kontrolor je srocnosti prvi, ujedno i blizi subjekt i u primjeru 10a1:
(10) a1. pisanb b(e)se v nemb placb i ridanie i ekb i zelesnoe i gorkoe
M.SG 3SG M.SG N.SG M.SG N.SG N.SG
BrVat5 231d (Ez 2,10)
Zanimljivo je da druga inacica netom citiranoga retka, za razliku od prve, tj. 10a1 ne pokazuje taj tip srocnosti:
a2. pisano bese v nemb placb i ekb i zelesnoe i gor'koe BrVO 434a (Ez 2,10)
N.SG 3SG M.SG M.SG N.SG N.SG
U primjeru je 10a2 predikatno ime u srednjem rodu (pisano), sto pokazuje da predikatu najblizi subjekt nije bez iznimke uv ijek kontrolor srocnosti.
Pitanje je kako protumaciti ovaj tip srocnosti. U njemu se predikatno ime u rodu slaze sa subjektima, u obliku poimenicenih pridjeva (zelesnoe, gorkoe), koji
su mu udaljeni. No ono sto ga razlikuje od tzv. udaljene srocnosti i njezine defi-nic ije (vidi primjer 5a) jest red r ijeci. Udaljena se srocnost odnosi na recenice u kojima su subjekti na prvom mjestu. U primjeru 10a2 subjekti sl ijede tek nakon predikata. U [Corbett 2006: 170] takva se mogucnost oznacava kao srocnost s posljednjim udaljenim subjektom (eng. agreement with the distant last conjunct), pri cemu Corbett navodi da nisu pronadeni primjeri za taj tip srocnosti (usp. [Franks, Willer-Gold 2014: 94]). Navedeni hrvatski crkvenoslavenski primjer bio bi takav primjer, ali bi bilo dobro da daljnja istrazivanja korpusa naidu na jos koju slicnu potvrdu kako bi se odista s punim pravom moglo reci da je srocnost s po-sljednjim udaljenim subjektom potvrdena u hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku.9
2.2. Subjekti u dvojini i mnozini
2.2.1. Broj
Kada je u recenici vise zdruzenih subjekata od kojih je svaki u mnozini, predi-kat je ocekivano i bez iznimke u mnozini, sto pokazuje i sljedeci primjer:
(11) mitari i grêsnici pristupise ka otkup(i)t(e)lju n(a)semu BrBar 259d
M.PL M.PL 3PL
Kada je o dvojini r ijec, u Mihaljevic 2011: 134 zabiljezen je primjer s dvama subjektima u dvojini i predikatom u mnozini:
(12) rucê i nozê uvênuse i v' grobb polagaût' me CBc 40r
F.DU F.DU 3PL 3.PL.
Zasada nisu poznati drugi primjeri s dva subjekta u dvojini, te n je moguce don jeti pouzdane zakljucke o ocekivanoj srocnosti. Za primjer 12 valja naglasiti da je rijec o zbornickom tekstu, a u zbornicima je, za razliku od, primjerice, brev ijara i misala, crkvenoslavenska norma slab ja.
2.2.2. Rod
Medu rijetkim primjerima koji omogucuju uvodenje pitanja srocnosti roda, oni su sa subjektima istoga roda, pa je i predikatna r ijec u odgovarajucem rodu:
(13)bivase da sami c(êsa)ri i knezi mêsto prêvelieju castiju dostoino drzali bi
M.PL M.PL M.PL 3PL
BrVO 424d (2Mach 3,2)
Osim njih, potvrdeni su i oni u kojima su subjekti razlicita roda, pri cemu je rod imenskoga predikata uskladen s rodom prvoga, ujedno i najblizega mu subjekta, primjerice:
Ne valja zaboraviti da su hrvatskoglagoljski izvori rukopisni kodeksi, te da nikada nije iskljucena mogucnost nesvjesne pisarove pogreske. S druge strane, istrazivac mora voditi racuna i o tome da ne definira svako odstupanje od ocekivanoga kao pogresku. Valja se nadati da ce daljnja istrazivanja srocnosti u zadanome korpusu moci reci jos ponesto o ovakvim slucajevima.
9
(14) bl(aze)ne neplodive i creva eze ne rodise i sasci ize ne doise MLab 76c (L 23,29)
F.PL F.PL N.PL M.PL
2.3. Subjekti razlic ita broja 2.3.1. Broj
Kada je u recenici vise subjekata razlicita broja, predikat moze biti u mnozini i jednini. Hoce li biti u jednini ili mnozini, u najvecem broju primjera ovisi o redu rijeci. Ukoliko je predikatu blizi subjekt u jednini, i predikat ce biti u jednini (15a, 15c). S druge strane, ako mu je blizi subjekt u mnozini, mnozina ce biti ponovljena i u broju predikata (15b):
(15) a. vnide ubo d(a)v(i)db i dvi zeni ego BrVat5 157b (2Rg 2,2)
3SG M.SG F.DU
b. dedb moi i o(tb)cb moi i ini mnozi iskav'se togo nesutb obreli to BrLab 34b
M.SG M.SG M.PL M.PL. 3PL M.PL.
c. da nikadare ni ona dva ni ini c(love)kb ki Ijubo ne smijb emu ca Ijubo
M.DU M.SG 3SG
vzdati iminbe RegBen 40a
Primjer 15c jasna je potvrda tzv. kontaktne srocnosti, tj. srocnosti predikata i najblizega mu subjekta, usp. [Reinhart 2014: 341].10
U prethodnim je slucajevima r ijec o sintaktickoj srocnosti. Rijedak primjer semanticke srocnosti je sljedeci:
(16) i hodise vsu nocb ioav' i muzi ize behu s nim' BrVO (2Rg 2,32)
3PL M.SG M.PL
Izostanak sintakticke srocnosti s prvim subjektom vjerojatno je potaknut time sto predikat i prvi subjekt ne slijede neposredno jedan za drugim, tj. diskonti-nuirani su priloznim izrazom (vsu nocb).
U korpusu zasada nije pronaden primjer s vise subjekata razlicitoga broja od kojih bi onaj najblizi predikatu bio u dvojini.
Zanimljivima se u ovom kontekstu mogu pokazati recenice u kojima su subjekti ili jedan od subjekata kvantifikacijske skupine, obrojcene i neobroj-cene. Takva je sljedeca:
(17) sepridose •i• (=10) anj(e)la i dve sile nebeske CZg 34v
3PL M.PL. F.DU
U zadanom je korpusu obrojcena kvantifikacijska skupina s brojem deset pod-razumjevala predikat u jednini, a one s brojem dva predikat u dvojini, vidi
10 Jasan je zato sto je redoslijed sastavnica subjekt — predikat, a ne obratno kao sto je to, primjerice, slucaj u primjerima 9,10a1 i 14. U njima je zbog redoslijeda predikat — subjekt pitanje je li rijec o prvom subjektu ili najblizem, vidi [Corbett 2006: 169]. Primjer 15c potvrduje da bi se i takvi primjeri mogli tumaciti kao kontaktna srocnost.
[Vince 2014: 194, 192]. U primjeru je 17 predikat pridose u mnozini, pa je rijec o semantickoj srocnosti.
2.3.2. Rod
Slicno kao u broju, za srocnost je roda zasada pronaden primjer u kojem se predikat (u participskom obliku) slaze s rodom blizega subjekta:
(18) a. nebo i zemla noci i dni i vse tvari poslus'ne sutb b(og)u CZg 36v
N.SG F.SG F.PL M.PL F.PL F.PL 3PL
U primjeru je 18, stoga, srocnost predikata sa subjektima sintakticka.
2.3.3. Lice
Kada je o licu r ijec, poznati su primjeri s uocljivom pravilnosti: ako se u receni-ci uz subjekt(e) trecega lica nalazi subjekt prvoga ili drugoga lica, predikat ce se neovisno o redu rijeci slagati s licem subjekta prvoga (19a) odnosno drugoga lica (19b):
(19) a. eda azь i mati tvoê i br(a)tiê tvoê poklonim se tebê BrVO (Gn 37,10)
1SG F.SG F.COLL 1PL
b. Ъudesi ti i s(i)nove tvoi mejupriêteli c(êsa)revimi BrN2 240b (1Mach 2,18)
2SG 2SG M.PL
Zasada u korpusu nisu pronadeni primjeri zdruzenih subjekata prvoga i dru-goga lica.
3. Subjekti zdruzeni nesastavnim gramatic kim sredstvima 3.1. Subjekti zdruzeni veznikom ili
Iako se veznik ili tradicionalno zove rastavnim veznikom, on moze imati i sa-stavno znacenje. Tocnije, za veznik se ili u zadanome korpusu mogu utvrditi dva znacenja: rastavno i sastavno. Potonje podrazumijeva 'i/ili' znacenje, tj. povezuje pojmove koji se medusobno ne iskljucuju i koji se u odredenom kon-tekstu mogu, ali ne moraju naci zajedno. Npr.:
(20) a1. necist' ili ljubodêinik' nimata dela v c(êsa)rstvê bozi CAc70r
M.SG M.SG 3DU
a2. ?necist' i ljubodêinik' nimaju dela v c(êsa)rstvê bozi11
M.SG M.SG 3PL
Oba navedena primjera imaju isto znacenje, ali drukciji konektor pogoduje drukcijem slaganju predikata. U navedenome primjeru 20a1, s obzirom na ko-municirani svjetonazor i nauk, za oba subjekta nesumnjivo vrijedi ono izreceno
11 Znak ? na pocetku primjera 20a2 oznacava da primjer nije potvrden u zadanom korpusu. Rijec je o parafrazi prethodnoga primjera, 20a1t koja je u skladu s gramatickom normom hrvatskoga crkvenoslavenskoga, ali nije potvrdena u korpusu.
predikatom. U zadanom korpusu u recenicama s vise subjekata zdruzenih vez-nikom ili u znacenju 'i/ili' predikat u pravilu dolazi u broju u kojem su poje-dinacni subjekti. Ako su oni u jednini, i predikat je u jednini (kao u 20a). Ako su u mnozini, i predikat je u mnozini.
No zabiljezen je zanimljiv primjer u kojem dva subjekta u jednini koja oznacuju ziva bica prethode predikatu u dvojini:
(21) ace li brat' ili sestra naga budeta i lisena dnevnago zitie BrVO 283c (Ja 2,15)
M.SG F.SG M.DU 3DU M.DU
Takva je kombinacija kategorije zivosti i broja te reda rijeci izazivala dvojinu predikata i u potkorpusu zdruzenih subjekata sa sastavnim veznikom i (vidi 2.1.1.1.). Izbor muskoga roda u imenskom dijelu imenskoga predikata (naga, lisena), govori da se sa subjektima razlicita roda moze ocekivati nefinitni gla-golski oblik u muskom rodu (vidi i primjer 5b). No da to nije nuzno i pravilo, pokazao je ranije navedeni primjer 5a.
Zanimljiv je i izbor roda u sljedecem primjeru:
(22) ta ista opona ili odelo oce prebivaetb v knigahb staroga z(a)k(o)na
F.SG N.SG 3SG
da bi ne pricilb n(a)mb ilizagradilb vsegaputi d(u)h(o)vnago BrN2 378d
3SG M.SG M.SG
Subjekti su, dakle, u zenskom (opona) i srednjem rodu (odelo) jednine, a najbli-zi je predikat takoder u jednini (prebivaetb) kao i drugi predikat (bi ne pricilb . . . zagradilb), koji se pak u izboru roda ne slaze ni s prvim ni s drugim subjek-tom: drugi aktivni particip preterita kao dio kondicionala drugoga predikata u muskom je rodu (pricilb, zagradilb). Taj izbor potvrduje da je prevodilac i/ili pisar subjekt, imensku skupinu opona ili odelo poimao kao dva subjekta, a bu-duci da su razlicita roda, upotri ebio je muski rod nefinitnoga di ela predikata.
3.2. Subjekti zdruzeni veznikom a
Iako se a redovito svrstava u skupinu tzv. suprotnih veznika, to ne znaci da nije moguce da ima i sastavno znacenje. Tomu u prilog govori i primjer 23a1, u kojem upravo broj nefinitnoga dijela predikata pokazuje da su subjekti po-imani kao zdruzeni, a ne suprotstavljeni. Rijec je o dva subjekta u jednini pre-ponirana predikatu koji oznacuju sto zivo, tj. osobe. Takva je kombinacija reda rijeci s dvojinom vrlo dobro potvrdena u prototipnim zdruzenim subjektima s veznikom i (vidi 2.1.1.1.). Primjer 23a2, tj. inacica istoga retka u drugom ru-kopisu pokazuje ocekivani izbor nefinitnoga dijela predikata u jednini:
(23) a1. egda s(i)nu zavedeovu mati iskase v'sadsi da edinb o desnoju ego a drugi o suju
M.SG M.SG
ego sedeti imela bi BrN2 327b
M.DU 3DU
a2____sedeti imel' bi BrAc 41d
M.SG 3SG
Cini se da je dvojinski oblik predikata u 23a1 bio potaknut i time sto su mu oba subjekta preponirana.12
3.3. Subjekti zdruzeni gradacijskom strukturom
Rijec je o subjektima unutar gradac ijskoga okvira sa znacenjem 'ne samo . . . nego i', koje u hrvatskom crkvenoslavenskom, izmedu ostalih, ima i prepo-znatljiv oblik ne tbkmo... na (i / oce). Zasada su iz korpusa ponajvise poznati primjeri u kojima je prvi subjekt, tj. onaj iz prvoga dijela gradac ijskoga okvira ('ne samo') u prvom licu jednine, pri cemu predikat pokazuje da se u licu slaze s tim subjektom:
(24) raduju se ne takmo az na vsaka dusa sliseci slovesa g(ospo)dna CTk 91r
1SG 1SG F.SG
Zasada u korpusu nije naden primjer sa subjektima razlicita broja od kojih bi prvi bio u mnozini. Potvrden je onaj s oba subjekta u mnozini pri cemu je predikat takoder, ocekivano, u mnozini:
(25) ne tak'mo c(love)ci na i s'koti vzradovase se oprisas'tvii h(r'sto)ve
M.PL M.PL 3PL
PsFr 32c (CommPs 35,7)
Zanimljiv je, medutim, primjer koji govori da prvi subjekt unutar gradacijskoga okvira ipak nije iskljucivi kontrolor srocnosti:
(26) da vshodet' [. . .] ne tbkmo dva nb oce vece svedoki g(ospod)nih' BrVO 34c
3PL M.DU M.PL
Broj je dva u zadanome korpusu u pravilu podrazumijevao predikat u dvojini, vidi [Vince 2014: 192], dok je kvantifikacijska skupina s prilogom kao kvan-tifikatorom (u navedenom slucaju to je prilog vece) podrazumijevala predikat u jednini. Srocnost se stoga zdruzenih gradacijskih subjekata s predikatom u mnozini u primjeru 26 valja tumaciti kao semanticka, ad sensum.
3.4. Komitativne imenske skupine
Komitativne imenske skupine odnose se na imenice zdruzene prijedlogom sb, vidi [Corbett 1983: 95-96; idem 2004: 228]. Za ovaj tip zdruzenih vrsitelja
12 Anonimnom recenzentu zahvaljujem na primjedbi da bi bilo preporucljivo ne ukljucivati u raspravu primjere u kojima subjekti imaju dopune, kao sto je to slucaj u 23a1. Buduci da je za isti redak u dva razlicita rukopisa upotrijebljen drukciji oblik predikata, drzim da je rijec o relevantnom podatku za raspravu koji moze sluziti daljnjem istrazivanju srocnosti zdruzenih subjekata (s dopunama) i predikata. Tim vise sto u korpusu zasada ne nalazim mnogo primjera sa subjektima zdruzenima nesastavnim sredstvima, pa je primjer 23a1 vrijedan spomena.
radnje valja napomenuti da se gramaticki nece tumaciti kao primjeri zdruzenih subjekata. Pokazuje to i cinjenica da uz prijedlog sь imenska rijec dolazi u instrumentalu, a ne u nominativu, te se prijedlozni izraz najcesce tumaci kao do-datak subjektu, a ne sam subjekt. Potvrduje to i predikat koji se slaze s prvim suvrsiteljem, ujedno i gramatickim subjektom u nominativu, npr.:
(27) navicamo da sie b (=2) or(a)cii sь an(tipon)i i ps(al)mi govorita se
F.NOM.DU M.INS.PL M.INS.PL 3DU
BrN2358d
Semanticku pak slicnost komitativnih i sastavnih imenskih skupina pokazuju sljedece inacice iste recenice u razlicitim hrvatskoglagoljskim rukopisima:
(28) a1. pop' oblêcen' besplanite i sь z(a)kni oblêcenimipristupi predь oltar'
M.NOM.SG M.INS.PL 3SG
MVat4 175c
a2. p(op oblêcem bez'planiti i zakni oblêcenipristupet'prêd' olt(a)n
M.NOM.SG M.NOM.PL 3PL
MLab 155a
Primjer 28a1, sa srocnim subjektom (pop') i predikatom (pristupi) u jednini te prijedloznim izrazom sa znacenjem drustva (sь z(a)kni oblêcenimi) semanticki je podudaran primjeru 28a2, u kojem su vrsitelji, ujedno i subjekti, zdruzeni veznikom i, pri cemu je predikat u mnozini (pristupet').
Sljedeci je pak primjer jos jedna inacica navedenoga retka, te konacno pokazuje da je vrsitelj u prjedloznom izrazu (i s zakni oblêceni), premda ne gramaticki subjekt, potencirao izbor predikata u mnozini (pristupe):
(28) a3. popь oblêcem bez planite i s zakni oblêceni pristupe pred' oltan
M.NOM.SG M.INS.PL 3PL
RitSegn 53r
Medu takvim su, u korpusu rijetkim primjerima, u kojima komitativne imenske skupine za mete imaju predikate u mnozini, i sljedeci:
(29) a. <io>ram ze c(êsa)rh iz(drai)l(e)v'ski s c(êsa)rem' ijudêiskim'osopatom'
M.NOM.SG M.INS.SG
i c(êsa)rem' edom'skim' voi idose na moêviti BrVO 324c
M.INS.SG 3PL
b. kriz' s blizmci gvozdipo vsemu miru sv^êh-u se MVat4 224d
M.NOM.SG M.INS.PL 3PL
3.5. Uzajamne imenske skupine
Uzajamne imenske skupine o kojima je ovdje rijec dijelom su leksicko-sintak-ticki izrazene uzajamnosti (reciprocnosti), vidi [Nedjalkov 2007: 11j. U za-danom su korpusu to skupine: drug druzna, edam k drugomu, drug' oU druga,
drugb druga, drugb na druga, drugb drugu i sl. Njihova je gramaticka konstrukcja takva da je prvi vrsitelj izrazen imenicom ili zamjenicom u nominativu jedni-ne, dok je drugi u nekom od kontekstu odgovarajucih kosih padeza u jednini:
(30) a. drugb druga b. drug' otb druga c. drugb drugu
M.NOM.SG M.ACC.SG M.NOM.SG. M.GEN.SG M.NOM.SG M.DAT.SG
Pitanje je mogu li se u hrvatskom jeziku ovi izrazi smatrati subjektima. To se pitanje zacinje samo u onim recenicama u kojima subjekt n je jasno izrecen, tj. u pojavnosti da je u hrvatskom jeziku moguce da u recenicama s uzajamnim izrazima ne bude izrecen subjekt, koji se moze poznavati iz konteksta. Tako, primjerice, n je u engleskom:
(31) a!. ace li drug' druga grizaete i snedaete bljudete da ne drug' ot druga
2PL 2PL 2PL
snedeni budete BrVO 125a (G 5,15)
M.PL. 2PL
a2. But if you go on fighting one another, tooth and nail, all you can expect is mutual destruction. TNEB 1974 (G 5,15)
Kao sto pokazuje primjer 31a2, u engleskom je uz izraz uzajamnosti (one another) nuzno izrjekom navesti subjekt you ('vi'), dok u hrvatskom crkveno-slavenskom (31a1) nje. Osim toga, povod da se uzajamni izrazi u zadanome korpusu uopce obraduju u kontekstu zdruzenih subjekata pokazuje i to da oblik predikata nje uvjek mnozina kao u primjeru 31a1. Moze biti i dvojina, opet kad je rjec o dva (neizrecena?) subjekta koja oznacuju zivo bice:
(32) v'zdvizassta krila svoi i pokrivahota drugb druga FgLign 1b
3DU 3DU
U primjeru se 32 iz konteksta moze saznati da su subjekti dva orla koja su opet „iz konteksta" kontrolori srocnosti.
Uzajamnim je imenskim skupinama slicna i ona edinb po edinomu jedan za drugim', usp. [Nedjalkov 2007: 47]. Ona, doslovno, nema znacenje uza-jamnosti, ali ima slicnu strukturu leksicki i gramaticki, te podrazumjeva da radnju vrsi vise vrsitelja. I kod ovih je imenskih skupina, uz vecinu primjera s predikatom u mnozini (33a), zabiljezen predikat drugoga broja, onoga u jednini (33b):
(33) a. slisavse ze sie ishojahu edin' po edinomu nacan'se ot staresin' MLab 53c (J 8,9)
M.PL. 3PL M.PL.
b. ot naju naucite se ne mudr'stvovatipacepisanih da edinb po edinomu
2PL
gr'dit se na druga BrVO 104d (1C 4,6)
3SG
Posljednji primjer s drugim predikatom u jednini (gr'dit se) pokazuje da uza-jamni izraz, tj. njegov prvi dio, imenska r ijec u nominativu jednine, moze biti kontrolor srocnosti.
4. Tablica srocnosti visecclanih subjekata s predikatom
Zbog preglednosti radu se prilaze tablica srocnosti viseclanih subjekata s predikatom (P) s obzirom na kategor je broja (SG, DU, PL) i roda. U tablici su navedeni primjeri koji se odnose na uocene mogucnosti srocnosti. Komita-tivne i uzajamne skupine nisu ukljucene u tablicu jer gramaticki n je r ijec o viseclanim subjektima. Za kategor iju broja valja ponoviti utjecaj uvjeta srocnosti, a to su red r ijeci i zivost: subjekti koji oznacuju sto zivo i preponirani su subjekti najcesce za mete imaju predikate u dvojini, a onda i u mnozini.
Subjekti u JEDNINI 2 subjekta u DVOJINI 2 i vise subjekata u MNOZINI 2 i vise subjekata RAZLICITA BROJA
SROCNOST s predikatom u BROJU 2 subjekta u jednini Vise od 2 subjekta u jednini
SINTAKTICKA P u SG (1a, 3,4,5a, 24) P u SG (7b, 9, 10a1,10a2) P u SG (15a, 15c, 19b)
SEMANTICKA P u DU (1b, 2a, 2b, 4,21, 23a1) P u PL (1c, 5b) P u PL (7a, 8) P u PL (12) P u PL (1б, 17, 19a, 26)
SEMANTICKA i SINTAKTICKA P u DU (б) P u PL (11, 13,14,25) P u PL (15b,18, 28a2)
SROCNOST s predikatom u RODU
SINTAKTICKA 5a 9, 10a1,10a2 14 18
SEMANTICKA 4,5b, 21,22
SEMANTICKA i SINTAKTICKA 2b, 23a1,23a2 13
5. Corbettova pravila za razlucivanje u zadanome korpusu
Jedan od najmarljivjih istrazivaca srocnosti G. G. Corbett utvrdio je pravila za razlucivanje (eng. resolution rules) u recenicama s viseclanim subjektima.13 Ona se odnose na one primjere u kojima je srocnost predikata semanticka, tj. odno-si se na sve sastavnice viseclane subjektne skupine. Pravila su za razlucivanje
13 Hrvatski je prjevod Corbettova termina prema Piskovic [2015: 120, 121].
prema Corbettu [1983: 177] jedno od najzanimljivjih podrucja slavenske sintakse uopce.
Za kategor ju lica ona glase [Corbett 1983: 178; 2006: 240]: 1) ako je neki clan viseclanoga kontrolora u prvom licu, predikat ce biti u prvom licu; 2) u protivnom, ako je neki clan u drugom licu, predikat ce takoder biti u drugom licu; 3) zadana je srocnost u trecem licu. Ova su pravila potvrdena i u zadanom hrvatskoglagoljskom korpusu (vidi primjere 5b, 19a, 19b, 24).
Pravila za razlucivanje kategor je roda [Corbett 2006: 244] (usp. [idem1983: 186]) glase: 1) ako su svi subjekti zenskoga roda, onda je i predikat u zenskom rodu; 2) u svim je drugim slucajevima predikat u muskom rodu. Sudeci prema oskudnim primjerima u kojima se moze vidjeti semanticka srocnost roda (vidi primjere 4, 5b, 22), moze se reci da drugo pravilo vrijedi, a za prvo zasada nema primjera.
Pravila za razlucivanje kategor je broja glase [Corbett 2004: 198; idem 2006: 242] (usp. [idem 1983: 182]): 1) ako su u recenici dva subjekta, oba u jednini, predikat ce biti u dvojini; 2) u svim drugim slucajevima predikat je u mnozini. Corbett [1983: 182] navodi kako unutar porodice slavenskih jezi-ka prvo pravilo vr jedi za starocrkvenoslavenski, slovenski i luzickosrpski, odnosno za jezike koji imaju dvojinu. Zadani pak hrvatskoglagoljski korpus pokazuje da ipak nje r jec o univerzalnim pravilima. Uz dva je subjekta predikat posve uobicajeno dolazio i u mnozini (vidi primjere 1c i 5b), a poznat je i primjer u kojem su tri subjekta u jednini potvrdena s predikatom u dvojini (vidi primjer 6).
No pri ovim posebnostima vezanima za kategor ju broja valja imati na umu status dvojine uopce u slavenskim jezicima. U slovenskom, primjerice, postoje odredena ogranicenja. Primjerice, dvojina ce se izrazavati na zamje-nicama i na glagolskim oblicima kada je eksplicitno ili implicitno jasno da se odnose na dva referenta, dok ce imenice koje oznacuju parne d jelove t jela (oci, stopala) biti u dvojini uglavnom onda kada ih prati r jec koja znaci dva ili oba [Priestly 1993: 440, 441]. Ova je pojavnost u skladu s ljestvicom zivosti koju uspostavlja Corbett [2004: 182] i na kojoj su zamjenice na samom vrhu kao vrsta r jeci koja ce, u jezicima s dvojinom, biti najmanje sklona tome da je izgubi.14
Kada je r jec o zadanome hrvatskom crkvenoslavenskom korpusu, primje-ri srocnosti koordiniranih dvaju subjekata u jednini s predikatom u mnozini (poput primjera 1c i 5b) pokazatelj su da nastupa, odnosno da je nastupilo gubljenje relevantnosti dvojine, kao prvi stupanj njezina slabljenja.15 Tomu u prilog idu i sasvim r jetki primjeri u korpusu u kojima s jednim subjektom u
14 O odnosu dvojine i mnozine s ljestvicom zivosti u slovenskom vidi i Corbett [2004: 94].
15 Druga su dva stupnja gubljenje funkcje i gubljenje oblika, o cemu vidi Mihaljevic [2014: 34, 35].
dvojini dolazi predikat u mnozini. Zasada mi je poznat samo jedan takav primjer:16
(34) beli stvoreni sutb ruce ee BrVat5 235a
F.PL 3PL F.DU
Zbog toga i primjere s dva subjekta u jednini, a predikatom u mnozini valja po-najpr je promatrati u kontekstu slabljenja dvojine u pov ijesti slavenskih jezika.
Primjer je 6, kao sto je ran je receno, zasada jedini poznat hrvatski crkve-noslavenski redak s tri subjekta i predikatom u jednini. Svakako ga valja primiti na znanje, ali ozbiljn je tek onda ako se pokaze da n je osamljen u korpusu. Drugim rijecima, valja sigurn je otkloniti mogucnost da je rezultatom slabo citljivoga predloska ili prevoditeljeve omaske.
U svakom slucaju, zadana tema ovim radom n je iscrpljena, te ce buduca istrazivanja srocnosti i tipoloske generalizacje imati jos mnogo toga reci o dvojini, pri cemu im mogu pomoci proucavanja najstar je povjesti slavenskih jezika u kojima je ona bila ziva kategorja.
6. Zakljucne napomene
Predstavljena je rasclamba hrvatskoglagoljskoga korpusa jos jednom potvrdila opravdanost proucavanja srocnosti zdruzenih, odnosno viseclanih subjekata s predikatom. U njima se zrcali raznolikost i bogatstvo mogucih srocnosnih obrazaca koji ovise o gramatici jednako kao i o semantici, ali i o konkretnom govorniku, tj. pisaru i/ili prevoditelju, odnosno o njegovu jezicnom osjecaju i jezicnom izboru.
U zadanom se korpusu ostvaruju dv je vrste srocnosti viseclanoga subjekta s predikatom: sintakticka, ad formam, i semanticka, ad sensum. Prva se od-nosi na srocnost predikata s jednim od subjekata, a druga na srocnost predikata sa svim subjektima. Sintakticka srocnost moze biti kontaktna, ako je kon-trolor srocnosti predikatu najblizi subjekat, ili udaljena, ako tomu nje slucaj. Izbor je srocnosnoga obrasca u zadanom korpusu cesto uvjetovan redom r je-ci, tj. preponiranoscu odnosno postponiranoscu predikata u odnosu na subjekte, kao i semantickom zivosti koja obuhvaca lekseme koji oznacuju osobe i ziva bica (ljude i zivotinje). To se posebno odnosi na kategor ju broja, odnosno na izbor dvojine predikata za dva ziva subjekta koja su mu preponirana.
Osim prototipnih recenica s viseclanim subjektima, onih sa sastavnim veznicima, provedena je rasclamba hrvatskoglagoljskoga korpusa ukljucila i one sa suprotnim i rastavnim veznicima kao i recenice sa subjektima zdruze-nima gradac jskom strukturom te komitativne i uzajamne imenske skupine. U komitativnim se i uzajamnim imenskim skupinama strogo formalno ne govori
16 Srdacno zahvaljujem Milanu Mihaljevicu sto me uputio na njega.
0 viseclanim subjektima, ali upravo pojedini primjeri srocnosti s predikatom (mnozinske kod komitativnih i jedninske u uzajamnim) govori da se vrsitelji poimaju kao subjekti.
Daljna bi istrazivanja srocnosti viseclanih subjekata i njima slicnih struk-tura u zadanome korpusu valjala uzeti u obzir odnos s grckim i latinskim pred-loscima. Uz to, zanimljiva bi bila i usporedba sa starocrkvenoslavenskim jezikom. Kada razlaze pravila srocnosti broja viseclanih subjekata i njihova predikata u starocrkvenoslavenskom jeziku, Vecerka [1993: 390-394] uocava utjecaj reda r ijeci, ali zivost ne spominje. Osim toga, mogucnost da dva subjekta poten-ciraju semanticku srocnost s predikatom u dvojini veze za spomenike mlade od kanonskoga razdoblja [ibid.: 393], sto zadani korpus potvrduje. Rijec je stoga o naznakama koje otvaraju mogucnost ne samo dijakron ijskoga opisa srocnosti uopce nego i boljega poznavanja kategorija njome obuhvacenih, po-gotovo dvojine u slavenskim jezicima, o kojoj je upravo paleoslavistika, pa tako
1 paleokroatistika, pozvana govoriti.
Bibliografija
Skrac eni nazivi knjiznica i ustanova cuvanja
BAV Biblioteca Apostolica Vaticana
BL Bodleian Library, Oxford
HAZU Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
NSK Nacionalna i sveucilisna knjiznica, Zagreb
NUK Narodna in univerzitetna knjiznica, Ljubljana
ÖNB Österreichische Nationalbibliothek, Bec
RNB Rossijskaja nacionaljnaja biblioteka, S.-Peterburg
SK Státní knihovna (Lobkovická knihovna), Prag
Izvori
Rukopisi
BrAc
HAZU, III c 12. Akademjin brevjar, hrvatskoglagoljski brevjar, 14. st. (1348.?). BrLab
NUK, Ms 161 (stara sign. C 161a/2), 1. Ljubljanski brevjar, hrvatskoglagoljski brevjar, kraj 14. st.
BrN2
Zupni ured u Novom Vinodolskom, II. novljanski brevjar, hrvatskoglagoljski brevjar, 1495. BrPm
HAZU, III b 10, Pasmanski brevjar, hrvatskoglagoljski brevjar, druga polovica 14. ili prva polovica 15. st.
Ana KovaceviC I 167
BrVat5
BAV, Borg. illir. 5, Vatikanski brevjar Illirico 5, hrvatskoglagoljski brevjar, sredina 14. st. BrVat6
BAV, Borg. illir. 6, Vatikanski brevjar Illirico 6, hrvatskoglagoljski brevjar, sredina / treca cetvrt 14. st. (1379.?)
BrVat19
BAV, Vat. Slav. 19, Vatikanski brevjar Vat. Slav. 19, hrvatskoglagoljski brevjar, 1465.
BrVb1
Zupni ured u Vrbniku, I. vrbnicki brevjar, hrvatskoglagoljski brevjar, 13./14. st. BrVO
ÖNB, Cod. Slav. 3, Brevjar Vida Omisljanina, hrvatskoglagoljski brevjar, 1396. CAc
HAZU, IV a 48, Zbornik duhovnog stiva, hrvatskoglagoljski zbornik, kraj 15. st. CBc
RNB, Bc5, Zbornik u Bercicevoj zbirci br. 5, hrvatskoglagoljski zbornik, 15. st. COxf
BL, Ms. Canon. Lit. 414, Oxfordski zbornik, hrvatskoglagoljski zbornik, 15. st. CPet
NSK, R 4001, Petrisov zbornik, hrvatskoglagoljski zbornik, 1468. CTk
HAZU, Iv a 120, Tkonski zbornik, hrvatskoglagoljski zbornik, prva cetvrtina 16. st. CZg
HAZU, VII 30, Zgombicev zbornik, hrvatskoglagoljski zbornik, 16. st. FgApost
HAZU, Fragm. glag. 54, Dvolist apostola brevjara, kraj 14. st. FgLign
HAZU, Fragm. glag. 90, Odlomci Legende o Drvu Kriza, pocetak 14. st. FgNic
HAZU, Fragm. glag. 90, Odlomci Nikodemova evandelja, pocetak 14. st. MLab
NUK, Ms 162 (ranjje C 162a/2), Prvi ljubljanski misal, hrvatskoglagoljski misal, 15. st. MNov
ÖNB, Cod. Slav. 8, Misal kneza Novaka, hrvatskoglagoljski misal, 1368. MRoc
ÖNB, Cod. Slav. 4, Rocki misal, hrvatskoglagoljski misal, oko 1420. MVat4
BAV, Borg. illir. 4, Vatikanski misal Illirico 4, najstarji hrvatskoglagoljski misal, pocetak 14. st. PsFr
ÖNB, Cod. Slav. 77, Frascicev psaltir, hrvatskoglagoljski psaltir s komentarom, 1463. PsLob
SK, XXIII G 67, Lobkovicov psaltir, hrvatskoglagoljski casoslov za laike s potpunim psaltirom, 1359.
RegBen
HAZU, Ia 74, Regula svetoga Benedikta, hrvatskoglagoljska inacica Pravila sv. Benedikta, kraj. 14. st.
Izdanja BrBar
NSK, R1-16o-1a, Baromicev brevijar, hrvatskoglagoljski brevijar, Venecia, 1493. RitSegn
NSK, R II A-16o-7. „Senjski ritual". Hrvatskoglagoljski ritual tiskan s knjizicom Mestrja oddobra umrtija (Ars bene moriendi) u Senju 1507. ili 1508. godine.
Literatura Babic 1998
Babic S., Srocnost u hrvatskome knjizevnome jeziku, Zagreb, 1998. Comrie 1975
Comrie B., "Polite Plurals and Predicate Agreement," Language, 51/2, 1975, 406-418. Corbett 1983
Corbett G. G., Hierarchies, Targets and Controllers. Agreement Patterns in Slavic, University Park (PA), 1983.
--2004
Corbett G. G., Number, Cambridge, 2004.
--2006
Corbett G. G., Agreement, New York, 2006.
Franks, Willer-Gold 2014
Franks S., Willer-Gold J., "Agreement Strategies with Conjoined Subjects in Croatian," in: J. Witkos, S. Jaworski, eds., New Insights into Slavic Linguistics, Frankfurt a. M. et al., 2014, 91-113.
HCSL 2014
Mihaljevic M., prir., Hrvatski crkvenoslavenski jezik, Zagreb, 2014. Mihaljevic 2011
Mihaljevic M., "Der Dual im Kroatisch-Kirchenslavischen," Wiener Slavistisches Jahrbuch, 57, 2011,131-138.
--2014
Mihaljevic M., Slavenskaporedbenagramatika, 2, Zagreb, 2014. Nedjalkov 2007
Nedjalkov V. P., "Overview of the Research. Definitions of Terms, Framework, and Related Issues", in: V. P. Nedjalkov, E. S. Geniusiené, Z. Guentschéva, eds., Reciprocal Constructions, Amsterdam, Philadelphia, 2007, 3-114.
Piskovic 2015
Piskovic T., "Utjecaj uvjeta srocnosti na izbor srocnosnih obrazaca," Fluminensia, 2, 2015, 117-128.
Priestly 1993
Priestly T. M. S., "Slovene," in: B. Comrie, G. G. Corbett, eds., The Slavonic Languages, London, 1993, 388-451.
RCJHR 2016
Rjecnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcje, 2: vredbnb — zapovednica, Zagreb, 2016.
Reinhart 2014
Reinhart J., "Sintaksa," in: [HCSL 2014: 305-364].
TNEB 1974
The New English Bible with the Apocrypha, Harmondsworth, 1974. Vecerka 1993
Vecerka R. Altkirchenslavische (Altbulgarische) Syntax, 2: Die innere Satzstruktur, Freiburg i. Br., 1993.
Vince 2014
Vince J., "Brojevi," in: [HCSL 2014: 189-204]. Vukoja 2012
Vukoja V., "O korpusu Rjecnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije i njegovu odnosu prema korpusima hrvatskoga jezika," Filologja, 59, 2012, 207-229.
Vukoja 2014
Vukoja V., "The Corpus of the Croatian Church Slavonic Texts and the Current State of Affairs Concerning the Dictionary of the Croatian Redaction of Church Slavonic Compiling," in: A. Abel, C. Vettori, N. Ralli, eds., Proceedings of the XVIEURALEXInternational Congress: The User in Focus.15-19 July 2014, Bolzano/Bozen, Bolzano/Bozen, 2014, 1221-1235.
Ana Kovacevic
Old Church Slavonic Institute
Zagreb, Croatia
The Agreement between Conjoined Subjects and Predicate: Croatian Church Slavonic Corpus Analysis
Abstract
The abundance of grammatical categories in Slavonic and their overlap are particularly evident in the agreement between conjoined subjects and predicate. When they are accompanied by agreement conditions, such as word order and animacy in Slavic languages, different agreement patterns, dependent also on concrete context and speaker, are to be expected. In this paper the study of the agreement between conjoined subjects and predicate is based on an analysis of the medieval Glagolitic Croatian Church Slavonic corpus. Number, gender, and person are grammatical categories, i. e., features of conjoined noun phrases and predicate agreement. The analysis includes noun phrases conjoined by coordinating and some non-coordinating conjunctions as well as noun phrases conj oined by a gradational 'not only [. . .] but also' structure. Comitative and reciprocal noun phrases are included as well. The research in the given corpus shows that the conjoined noun phrases with predicate agreement can be syntactic (predicate showing agreement with one conj unct) or semantic (predicate showing agreement with all conjuncts). Syntactic agreement appears as the so-called contact agreement (predicate showing agreement with the closest conjunct) and as distant agreement (predicate showing agreement with the most distant conj unct). Semantic agreement is applied mostly in accordance with G. G. Corbett's resolution rules for Slavic languages. However, the analysis shows that some resolution rules for number should be revised due to dual number. Although absent from the majority of contemporary Slavic languages, it is precisely
in historical Slavic idioms that dual number reveals its identity, highlighted in agreement study as well.
Keywords
conjoined noun phrases, predicate, agreement, Croatian Church Slavonic, resolution rules
References
Babic S., Srocnost u hrvatskome knjizevnome jezi-ku, Zagreb, 1998.
Corbett G. G., Hierarchies, Targets and Controllers. Agreement Patterns in Slavic, University Park (PA), 1983.
Comrie B., "Polite Plurals and Predicate Agreement," Language, 51/2, 1975, 406-418.
Corbett G. G., Number, Cambridge, 2004.
Corbett G. G., Agreement, New York, 2006.
Franks S., Willer-Gold J., "Agreement Strategies with Conjoined Subjects in Croatian," in: J. Witkos, S. Jaworski, eds., New Insights into Slavic Linguistics, Frankfurt a. M. et al., 2014, 91-113.
Mihaljevic M., prir., Hrvatski crkvenoslavenski jezik, Zagreb, 2014.
Mihaljevic M., "Der Dual im Kroatisch-Kirchen-slavischen," Wiener Slavistisches Jahrbuch, 57, 2011, 131-138.
Mihaljevic M., Slavenskaporedbenagramatika, 2, Zagreb, 2014.
Nedjalkov V. P., "Overview of the Research. Definitions of Terms, Framework, and Related Issues", in: V. P. Nedjalkov, E. S. Geniusiene, Z. Guentscheva, eds., Reciprocal Constructions, Amsterdam, Philadelphia, 2007, 3-114.
Acknowledgements
Croatian science foundation. Project No. 2462. Ernst-Mach-Stipendien granted by the OeAD.
Piskovic T., "Utjecaj uvjeta srocnosti na izbor srocnosnih obrazaca," Fluminensia, 2, 2015, 117-128.
Priestly T. M. S., "Slovene," in: B. Comrie, G. G. Corbett, eds., The Slavonic Languages, London, 1993, 388-451.
Reinhart J., "Sintaksa," in: Rjecnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, 2: vrêdbnb — zapovêd-nica, Zagreb, 2016, 305-364.
Vecerka R. Altkirchenslavische (Altbulgarische) Syntax, 2: Die innere Satzstruktur, Freiburg i. Br., 1993.
Vince J., "Brojevi," in: Rjecnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, 2: vrêdbnb — zapovêdnica, Zagreb, 2016, 189-204.
Vukoja V., "O korpusu Rjecnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije i njegovu odnosu prema korpusima hrvatskoga jezika," Filologja, 59, 2012, 207-229.
Vukoja V., "The Corpus of the Croatian Church Slavonic Texts and the Current State of Affairs Concerning the Dictionary of the Croatian Redaction of Church Slavonic Compiling," in: A. Abel, C. Vettori, N. Ralli, eds., Proceedings of the XVI EURALEX International Congress: The User in Fo-cus.15-19 July 2014, Bolzano/Bozen, Bolzano/Bo-zen, 2014, 1221-1235.
dr. sc. Ana Kovacevic
Staroslavenski institut, znanstvena suradnica
Demetrova 11
HR-10000 Zagreb
Hrvatska/Croatia
ana.kovacevic@stin.hr
Received June 1, 2016
