CC BY
8RE-PREZENTACIJA MAKA DIZDARA NA INTERNETU
Kristina Posilovic
Sveuciliste u Zagrebu, Hrvatska
We are living or we used to live in times of globalization, but not many of us know how to define its effects on the kind of communication we all comprehend. Being a new type of media, computers have partially replaced the kind of communication we were familiar with untill the television as a media was born, but it has also replaced the television itself, leading to the fact that computer technology brings about media revolution. Internet transforms the way we communicate and those changes, furthermore, affect us. Important notion regarding Internet culture is that it is a culture of the creator of the Internet, and it is a system of values and beliefs that form our behaviour.
The way in which literature exists on the Internet and how its consumers communicate with one another we observed on the example of Max Dizdar - his character and work on the Internet. Literature on the Internet is usually presented through 4-part system, including: Wikipedia (Internet encyclopedia), forum, blog and the official sites. The other forms of re-presentation can or do not have to be present, depending on the fact how interesting the sites are and how many visits per site there are. Representation of Mak Dizdar in all those forms of Internet communication have shown that the Internet communication abstracts the space and time and it circles in waves through virtual spaces, making the consumers a display in which millions of light impulses circle in their homes.
Based on the results, it can be noted that the new system of communication is supported by networked integration which is the basic characteristics of its activation and inclusion of all cultural expressions. Therefore, the only important thing for the user becomes the message itself and the past, the presence and the future can be programmed to merge into mutual communication within one single message.
Zivimo ili smo zivjeli u vremenu globalizacije, no rijetki od nas znaju definirati njene ucinke na komunikaciju na kakvu smo dosada navikli. Neki kazu, oni skepticni, da ona donosi kobne posljedice za nas komunikacijski sustav dok pak drugi smatraju da ona obogacuju vec postojeci komunikacijski sustav i donosi kvalitativne promjene u trijadi posiljatelj-poruka-primatelj. Odavno je jasno da globalizacija nije samo ekonomska
cinjenica, nego i politicka, tehnicka te kulturna te da restrukturira nase nacine zivota. Elektronicka komunikacija na koju smo navikli ili na koju se jos uvijek navikavamo stoga nije samo nacin na koji se informacije ili vijesti sve brze prijenose, vec samo njeno postojanje mijenja kakvocu nasih zivota. (Giddens, 2005: 32)
Na koji nacin funkcionira knjizevnost unutar jednoga globalizacijskoga obrasca, odnosno na Internetu, i kako korisnici i konzumenti te knjizevnosti medusobno komuniciraju te postoji li jednostrana definicija te komunikacije, pokusat cemo odgonetnuti u ovome seminarskom radu.
Mestrovic kaze kako su ljudska bica i nadasve ljudski rod kao kolektivni sustavi, ishod povezanoga djelovanja s jedne strane organske, a s druge strane kulturne revolucije. (Mestrovic, 2002: 267) Stoga cemo zaviriti u pocetke takve kulturne revolucije koja bi mogla zapoceti s pojavom televizije kao prevladavajucega medija, pedesetih godina prosloga stoljeca. Castells se pita zbog cega je televizija uopce postala prevladavajuci medij? Jedan od odgovora moze biti hipoteza W. Russella Neumana koji kaze da je "vladavina televizije posljedica osnovnoga instinkta lijene publike koju privlaci linija manjega otpora". Castells pak rjesenje vidi u kucnim uvjetima nakon napornoga radnoga dana i u nedostatku alternative za kulturno ukljucivanje.
Sto je to sto je bilo potpuno novo u televiziji kao mediju? Marshall McLuhan daje odgovor na to pitanje tako sto drzi da je novo to sto je televizija pokazala kraj sustava komunikacije kojim prevladava fonetski abecedni poredak. (Castells, 2000: 359-360) Tako da prema njegovu misljenju televizija postaje medij poruka. Od pedesetih godina prosloga stoljeca do pojave racunala kakvoga danas poznajemo stosta se promijenilo u komunikacijskim obrascima. Spoj organske (bioloske) i kulturne revolucije o kojoj Mestrovic pise, rezultirao je sposobnoscu integracije razuma i osjecaja. (Mestrovic, 2002: 271) Stvara li taj spoj revolucija lijenu publiku ispred ekrana racunala, manje je bitno ako znamo kakav ekonomski, drustveni i kulturni napredak ta revolucija donosi. Racunalo kao medij djelomicno je zamijenilo komunikaciju kakvu smo poznavali do pojave televizije, ali i televiziju samu pa tako medijsku revoluciju rada racunalna tehnologija. Castells smatra da nove informacijske tehnologije povezuju svijet u globalne mreze instrumentalnosti, a komunikacija putem racunala stvara sirok niz virtualnih zajednica. (Castells, 2000: 57) No masovni su mediji jednostrani komunikacijski sustavi pa ce znacajke poruke oblikovati znacajke medija. (Castells, 2000: 368)
Internet preobrazava nacina nasega komuniciranja pa te promjene snazno utjecu na nas. (Castells, 2002: 12) Za kulturu Interneta je znacajno
da je ona kultura stvaratelja Interneta te da je ona skup vrijednosti i vjerovanja koje oblikuju nase ponasanje. Castells smatra kako je ta kultura cetveroslojne strukture koja obuhvaca:
1. tehno-meritokratsku kulturu: odnosi se na otkriCa, relevantnost otkrica i koordinaciju zadataka
2. hakersku kulturu: odvaja tehno-meritokratsku od alternativne kulture
3. virtualno komunitarijansku kulturu: cini Internet medijem selektivne drustvene interakcije
4. podu/etnicku kulturu: putovima novcane zarade siti upotrebu neke drustvene domene. (Castells, 2002: 48- 50)
Ipak komunikacija jest komunikacija, bilo da se ona odvijala u stvarnome ili virtualnome svijetu. Za tu je komunikaciju karakteristicno da se siri velikom brzinom te da nije opci medij za komunikaciju. (Castells, 2000: 386) U nekim se slucajevima, primjerice u slucaju elektronske poste jasno vide podijeljena misljenja oko internetske komunikacije.
Za elektronsku postu neki misle da je ona osveta pisanoga medija, povratak racionalnoga govora dok za neke ona, primjerice za Johna Decembera, znaci spontanost i anonimnost medija koji potice novi oblik "usmenosti" koji se izrazava elektronickim tekstom. (Castells, 2000: 386) Ipak Castells smatra da je poruka ipak poruka bas zbog mogucnosti raznolikih sadrzaja. (Castells, 2000: 395)
No na koji nacin funkcionira knjizevnost na Internetu i kako njeni konzumenti medusobno komuniciraju proucit cemo na primjeru Maka Dizdara - njegovoga lika i djela na Internetu. Bez ikakvoga prethodnoga odredenja komunikacije kojom se sluze ili koju zive konzumenti te knjizevnosti, pokusat cemo doci do njenoga stvarnoga odredenja.
Knjizevnost na Internetu najcesce se reprezentira u cetverodijelnom sustavu koji obuhvaca: Wikipediju (internetsku enciklopediju), forum, blog i sluzbene stranice. Ostali oblici re-prezentacije mogu i ne moraju postojati, ovisno o zanimljivosti sadrzaja ili pak posjecenosti.
1. Wikipedija
Hrvatska inacica internetske enciklopedije sadrzava biografiju Maka Dizdara koji je kategoriziran kao bosanskohercegovacki pisac, osvrt na njegova djela, a daje i sukus Dizdareva stvaralastva. Nema izdvojenoga popisa Dizaderevih djela sto bi uvelike olaksavalo pregledavanje sadrzaja. Osim hrvatske inacice, postoje i bosanska, ceska, makedonska, norveska i
engleska inacica. Na samome kraju pocetne stranice postoji vanjska poveznica sa Sluzbenom stranicom Fondacije mak Dizdar i sa djelima Maka Dizdara.
Djela Maka Dizdara sastoje se od dvije kategorije: "About Mak Dizdar" i "On-line Texts by Mak Dizdaf', no kategorija "About Mak Dizdar" nije u funkciji dok nas kategorija "On-line Text" upucuje na stranicu (http: //www.malaraj a.com/knjige/kamenispavac .pdf) koja nema veze sa Dizdarevim "Kamenim spavacem". Iako se sastoji od sljedecih linkova: sex shopa, download music, jobs i kamenoga spavaca taj se "kameni spavac" u ovome slucaju odnosi na keramicke plocice. Ako se pak na toj stranici, u trazilici upise ime Maka Dizdara, trazilica upucuju na Hotel Mak. Druge se stranice na koje upucuje kategorija "On- line Texts" ne mogu otvoriti jer nisu u funkciji. Na bosanskoj inacici Wikipedije postoji poveznica sa wikicitatima iz Dizdarevoga "Kamenoga spavaca", sa vrlo preglednim popisom svih djela Maka Dizdara i sa osvrtom na kulturnu manifestaciju "Slovo Gorcina" koja se od 1971. godine, svake godine odrzava u Stocu, rodnom mjestu Maka Dizdara.
Vaznost Wikipedije lezi u cinjenici da su informacije dostupne svima, u svako doba i da ih svatko moze stvarati i u njihovom stvaranju sudjelovati. Informacije na Wikipediji se ne mijenjaju toliko brzo i cesto kako je to inace slucaj s drugim oblicima internetske komunikacije. Profesor slovenske knjizevnosti u Ljubljani Miran Hladnik proucavajuci upotrebu Wikipedije u obrazovnom procesu dolazi do zakljucka kako Wikipedija slijedi pet principa zbog kojih se i siri velikom brzinom, a to su: encikplopedijski status, skrb za neutralnost informacija, njeguje status javnoga dobra u cijem radu (u nadopunjavanju) mogu svi sudjelovati, brine
0 razlicitosti misljenja i slobodi interpretacije. (Hladnik, 2007: 3)
Hladnik kaze kako zanimljivost Wikipedije lezi i u cinjenici da ona njeguje autorstvo, tj. autorstvo svojih objavljenih clankama mozemo zastititi putem licence Creative Commonsa koja je otprilike iste starosti kao i Wikipedija (2001.) Nadalje, Wikipedija razvija kreativnost i potice slobodu autora upravo zbog nepostojanja autoriteta. Ne postoji niti jedna drzavna institucija koja bi nadgledavala ili se uplitala u njen rad. Hladnik napominje
1 kako tezi kooperativnost kolektiviteta, odnosno, pogodna je za razlicite vrste glasovanja i rangiranja. Wikipedija pazi i na ranolikosti jezika (trenutno se moze pronaci na 195 svjetskih jezika), a oni koji se odluce na sudjelovanje u njenom radu nisu za taj rad materijalno nagradeni, no bez obzira na to, strastveo i predano rade svoj posao. (Hladnik, 2007: 4-6)
Ipak cesto se spominje problem kako se informacijama na Wikipediji mora pristupiti oprezno s obzirom da ih bilo koji korisnik Interneta moze svakodnevno stvarati i stavljati u upotrebu, no kao sto smo
vec spomenuli, informacije na Wikipediju uglavnom stavljaju oni korisnici koji su zainteresirani da se informacije sire stoga se najcesce radi o maloj grupici entuzijastickih korisnika Wikipedije koji za svoj rad ne dobivaju materijalnu nagradu. U svakom slucaju, obradi informacija na Wikipediji treba pristupiti oprezno, no ipak najveci problem s tim informacijama lezi u nevaljanome povezivanju s ostalim informacijama. Al Magary smatra kako ce jednoga dana Wikipedija biti najveca referenca koju je svijet imao prilike vidjeti, no da do toga dode, trebat ce nam strucnjaci koji ce postaviti visoki standard pisanja Wikipedije. (Magary, 2005: 1)
Lanier u svome eseju "Edge" Ljepota Interneta lezi u cinjenici da povezuje ljude, a vrijednost uvijek pociva bas u tim drugim ljudima. Jer ako pocnemo misliti kako je Internet zaseban entitet koji nam ima nesto za reci, onda obezvrjedujemo te ljude koji sudjeluju u njegovom stvaranju i cinimo sebe idiotima. Da bi izbjegli tu situaciju moramo pronaci dovoljno praktican i humanisticki nacin da povecamo vrijednost kolektivnoga na Internetu, a da se pritom ne pretvorimo u idiote jer ce onda i sama Wikipedija postati, kako kaze, samo "online fetish site for foolish collectivism." (Lanier, 2005: 4)
2. Forum
U slucaju djela Maka Dizdara na internetskom se forumu raspravljalo o njegovoj pjesmi "Modra rijeka" koju su uglazbili Indeksi dok jedan korisnik iz Medimurja citira stilista Krunoslava Pranjica (iz knjige "Jezikom i stihom kroza knjizevnost", Zagreb, 1986.) koji se osvrce na istoimenu pjesmu te kaze: "Sad cu izravno kazati: mnoga je pjesma naseg 'Proslavljenog i Otmjenog' blizu dosegu savrsenstva nemustosti, toliko je zgusnuto malorijeka, a znacenjski i suznacenjski veleljepna".
Forumi najcesce problematiziraju najaktualnije teme iz knjizevnosti ili one teme koje su usko vezane uz popularnu kulturu, oko kojih korisnici imaju suprotstavljena misljenja sto dovodi do vrlo zive rasprave izmedu korisnika. U slucaju djela Maka Dizdara, njegova uglazbljena pjesma je ocito najpoznatija sirem spektru korisnika stoga se jedino o njoj i na forumu raspravlja.
3. Blogovi
(http://members.tripod.com/SredanovicB/poezija/mak.html)
dvije Dizdareve pjesme: "Zapis o izvoru" i "Modru rijeku" dok drugi blog (http://bosanceros.blogerhr/default.aspx?tag=mak%20dizdar) karakterizira vrlo lijepa grafika i nesto vise Dizadrevih pjesama, ali bez citateljskih komentara.
No kako je blog relativno nova forma internetskoga izrazavanja i komunikacije, vjerujemo da ce se s vremenom i broj blogova, koji na bilo koji nacin tematiziraju Dizdara, povecati.
4. Sluzbena stranica Fondacije Mak Dizdar (http://fondacija-mak-dizdar.ba/)
Sluzbena stranica sastoji se od cetriri dijela ili kategorije: home (naslovna stranica), fondacija, 90. godisnjica i kontakta.
Na naslovnoj su stranici najcitanije informacije vezane uz monografju Mak Dizdar i njegovo djelo, spomen sobu Maka Dizdara u Stocu, novo scensko uprizorenje stihova Maka Dizdara te uz Medunarodni simpozij o djelu Maka Dizdara.
U kategoriji "Fondacija" pronalazimo informacije vezane uz Dizadrevo djelo pa tako saznajemo da su se integralni prijevodi nekih njegovih zbirki poezije pojavili na francuskom, engleskom, njemackom, ruskom, arapskom, talijanskom, flamanskom, poljskom, turskom, ceskom, slovackom, slovenskom, makedonskom i albanskom jeziku te da mnogi slavisti i izvan tih jezickih krugova pokazuju intenzivan interes za prevodenje "Kamenog spavaca".
U kategoriji "90. godisnjica" saznajemo da su projekt obiljezavanja 90. obljetnice rodenja Mehmedalije Maka Dizdara pokrenuli Fondacija Mak Dizdar, Drustvo pisaca Bosne i Hercegovine i Sarajevski Ratni Teatar (SARTR). Ta se projekt drzi prvim od buducih koraka na putu kvalitetne i efikasne valorizacije, prezentacije i afirmacije Dizdarova djelovanja i djela
U kategoriji "Kontakt" pronalazimo podatke o nositelju sluzbene stranice Fondacije Maka Dizdara, a to je Enver Dizdar iz Sarajeva. (Talirovica 13, 71000 Sarajevo, BiH, kontakt@fondacija-mak-dizdar.ba). Vaznost je ove sluzbene stranice upravo u snazi ocuvanja spomena na zivot Maka Dizdara te u obracanju velikome krugu korisnika koji su zainteresirani za bilo koji od oblika valorizacije djela Maka Dizdara, bilo putem medunarodnoga simpozija ili sudjelovanjem na scenskome uprizorenju njegovih stihova.
5. Ostalo
Od ostaloga smo pronasli i mnoge pjesme Maka Dizdara koje se mogu vrlo jasno ocitati i "skinuti" u pdf. formatu (http://www.dalmatiahus.com/MEDIA/kamenispavac.pdf) za vlastitu upotrebu. Na stranici casopisa za obrazovanje, nauku i kulturu "Most" (http://www.most.ba/05152/041.htm), (izdanje Casopisa je iz srpnja i kolovoza 2001. godine), Velimir Milosevic pise Clanak pod nazivom "Budenje Kamenoga spavaca" koji je posvecen mladim ljudima povodom tridesete godine od smrti Maka Dizdara.
Na stranici Inicijative mladih za ljudska prava (podruznice u Srbiji, Kosovu, Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori) pronasli smo da su Dani Sarajeva, prvoga maja, 2007. godine, oko Sebilj Cesme na kraju beogradske Skadarlije, zapoceli recitacijom Dizadreve "Modre rijeke". Inicijativa mladih za ljudska prava je na kraju manifestacije podsjetila da je 1989. godine grad Sarajevo poklonio tu Cesmu, odnosno kopiju Cesme s Bascarsije, Beogradu. (http://yihr.org/newsletters.php?lang=_bhs).
Zanimljiv nam je podatak na stranici Hrvata Bosne i Hercegovine (http://www.hercegbosna.org/ostalo/dizdar.html) gdje pise da je Dizdar zauzeo vazno mjesto u hrvatskim antologijama bez obzira na Cinjenicu sto njegovom djelu pridodaje da emancipira muslimansko bosnjastvo dok na bosanskom portalu Camo pronalazimo podatak kako je Dizdar zauzeo vazno mjesto u bosanskim antologijama bez obzira na Cinjenicu sto se njegovom djelu pridodaje da emancipira muslimansko bosnjastvo. (http://www.camo.ch/mak_dodatak.htm).
Na hrvatskom portalu u Svicarskoj pise kako se Dizdar nasao u antologiji hrvatske poezije 20. stoljeca, na njemackom jeziku, iz 2001. godine koja nosi naziv "Das Schlangenhemd des Windes" ("Zmijska koza vjetra"), u nakladi Erasmusa iz Zagreb i Gollenstein Blieskastel. Izdavac je njemacki slavist prof. Manfred Jähnichen, a izbor je napravio hrvatski pjesnik Slavko Mihalic. U knjizi je predstavljeno 78 pjesnika, a pjesme su na njemacki jezik prepjevala ukupno 23 prevoditelja. (http://www.croatia.ch/kultura/knjizevnost/antologija.php).
No Dizdar se nasao i u "Antologiji hrvatskog knjizevnog eseja XX. stoljeca" koju je priredio Miroslav Sicel u izdanju Disputa (2002.), u "Hrvatskim pjesnicima" koje prireduje Ljerka Car Matutinovic za Mozaik knjigu (2006.)., u "Prijevojima pjesnistva 1." Zvonimira Mrkonjica u izdanju Altagame (2006.) te u mnogim drugima.
Sto se tice antologija koje je Dizdar uredio, pronalazimo da je Dizdar odabrao pjesme za "Jugoslavensku revolucionarnu poeziju" iz (Zagreb, 1959.) te da je uredio antologiju "Srpskohrvatske bajke" (Sarajevo,
1957.), kao i antologije (http://www.knj iznica
krizevci.hr/ekatalog/knjiga.asp?ID_BROJ=24960): "Stare bosanske epitafe" (1961.) te "Stare bosanske tekstove" (1969.)
Pretpostavljamo da se su ostale zanimljivosti i informacije vezane uz zivot i djelo Maka Dizdara s vremenom prestale biti u funkciji zbog mozda manje posjecenosti tih internetskih stranica na kojima su se nalazile ili zbog slaboga odrzavanja tih istih stranica.
Iz svega navedenoga jasno se ocituje da internetska komunikacija apstrahira prostor i vrijeme te da se siri u valovima virtualnim prostorom i cini korisnike ekranom kojim se sire milijuni svjetlosnih impulsa u njihovom kucnom prostoru. (Castells, 2000: 396)
Komunikacijski sustav koji pratimo u primjeru reprezentacije Dizdara je onaj koji potpuno obuhvaca stvarnost i njezine pojavnosti pa je ona uronjena u virtualnu postavu slika, u izmisljeni svijet. Tako da te pojave ne postoje sada samo na ekranu pomocu kojega se iskustvo komunicira, vec one postaju i novo iskustvo za korisnika. (Castells, 2000: 400)
Novi sustav komunikacija zasnovan je na umrezenoj integraciji sto odlikuje njegovo ukljucivanje i obuhvacanje svih kulturnih izraza, a da sve poruke rade u istom binarnom kljucu: prisutnost i odsutnost u multimedijalnom komunikacijskom sustavu. Upravo je taj podatak znacajan za reprezentaciju Maka Dizdara na Internetu, a to je obuhvacanje i ukljucivanje svih jezicnih i kulturnih izraza, ponajvise kada se radi o blogovima i forumu. Razliciti komunikacijski sustav integrira sve oblike izrazavanja i razlicitosti interesa, vrijednosti i imaginacije pa kada se ukljucimo u sustav, mi se prilagodavamo njegovoj logici, jeziku, njegovom kodiranju i dekodiranju. (Castells, 2000: 401)
Zato se komunikacija izmedu korisnika/konzumenata Dizdareva lika i dijela na Internetu moze shvatiti kao interkulturna (ukljucivanje i obuhvacanje svih kulturnih izraza), ali i kao transkulturna u isto vrijeme. Zasto transkulturalna?
Taj novi komunikacijski sustav radikalno transformira prostor i vrijeme, a mjesta su izvucena iz svojih kulturalnih, povijesnih i geografskih znacenja i bivaju integrirana u tzv. kolaz slika stvarajuci prostor tokova koji zamjenjuje prostor mjesta. Zbog toga poruka postaje jedino bitna za korisnika i zbog toga se proslost, sadasnjost i buducnost mogu programirati tako da se istom porukom stapaju u medusobnu komunikaciju. Zato mozemo reci da su osnova nove kulture prostor tokova i bezvremensko vrijeme. Ta se kultura transcendira i ukljucuje u raznolikost povijesno prenosenih sustava prikazivanja, a bezvremeno vrijeme moze izgledati kao rezultat poricanja prosloga i buducega vremena u mreznom prostoru tokova. Tako se u prostoru tokova nalaze sve dominantne funkcije koje su
organizirane u mreze, bilo da je to reprezentacija ili promocija, u slucaju Dizdara reprezentacija. (Castells, 2000: 402)
Ono sto svakako ne smijemo zaboraviti kada komunikaciju na Internetu karakteriziramo kao interkulturalnu jest ono na sto profesor Hladnik upozorava kada govori o Wikipediji, a to je da komunikacija nije interkulturalna jer obuhvaca i ujedinjuje vec postojece komunikacijske obrasce, nego je interkulturalna jer obuhvaca izraze koji opstoje mimo postojecih, tradicionalnih kulturnih obrazaca (blogovi, forumi).
Na tragu takvoga promisljanja, ta komunikacija nije transkulturalna s antropoloskoga gledista, tj. nema transkulturalan status, vec je povezana s tehnickim mogucnostima najnovijega doba i od njih je neodvojiva, o cemu naravno treba stalno voditi racuna.
Makar se moze ciniti kako pdf. formati knjizevnih djela pisaca, sluzbene stranice koje velicaju njihov lik, ne mogu zamijeniti komunikaciju citatelja s knjigom, knjiga je takoder posredan medij poruka. Ljudi, mjesta i aktivnosti ne nestaju promatrajuci internetsku komunikaciju, vec novi drustveni poredak izgleda ljudima kao slucajni slijed dogadaja izvedenih iz tehnologije. U siroj povijesnoj perspektivi, umrezeno drustvo oznacava kvalitativnu promjenu u ljudskom iskustvu. Bilo da se radi o komunikaciji ili necem visem. (Castells, 2000: 500)
Kako je pojava Interneta kao novoga komunikacijskoga medija povezana s nastankom virtualnih zajednica, neki kriticari smatraju kako pojava Interneta vodi do drustvene izolacije i sloma komunikacije i obiteljskoga zivota. (Castells, 2002: 151)
No Internet je ipak tehnologija slobode koja nije drustvo znacajnije promijenila. Logicno je da mnogi jos uvijek osjecaju strah s pojavom informacijskoga doba na pocetku stoljeca, u kojemu je Internet simbol, jer ne znaju sto on donosi sa sobom. Izazovi Interneta su prvenstveno sloboda, a potom i iskljucivanje iz mreze te usadivanje sposobnosti za obradu informacija. Internetska mreza tako omogucuje slobodnu komunikaciju koja postaje nuzna za sve, a bitka koja se pocine voditi oko posjedovanja i kontroliranja te prozimajuce infrastrukture, bitka je za slobodu. Zbog toga se cini da se nije puno promijenilo s dolaskom informacijskoga doba, barem sto se tice podjele medu ljudima jer upravo sada iskljucenje iz mreza (nedostatak tehnoloske infrastrukture, nedovoljna edukacija) stvara podjele medu ljudima - na one koji su ukljuceni u globalne mreze donosenja odluka i one koji su iskljuceni iz mreza, a sposobnost za obradu informacija i generiranje znanja odnosi se na stjecanje intelektualne sposobnosti za ucenje tijekom cijeloga zivota sto dovodi u pitanje citav sustav obrazovanja razvijen tijekom industrijskoga zivota (Castells, 2002: 301- 304)
Zanimljiva je cinjenica da je 2008. godina proglasena "Europskom godinom interkulturnoga dijaloga" stoga brojni znanstveni i strucni skupovi na tu temu, povezuju medunarodne i nacionalne institucije u zajednickim istrazivanjima o interkulturnoj komunikaciji i dijalogu. Naravno da se pritom ne zanemaruju niti fenomeni koji se pojavljuju u ovome mreznome dobu koje postaje i razdoblje stvaranja novih oblika kulture. Zato sociologinja Biserka Cvjeticanin postavlja pitanje: "Postoje li u Hrvatskoj inovativni pristupi poimanju kulturne politike?".
Vrlo je vazno da se o novim fenomenima govori i raspravlja na strucnim skupovima jer se kulture pocinju shvacati kao otvorena i dinamicna komunikacija, temeljena na interaktivnom prozimanju. Cvjeticanin se osvrce na digitalnu kulturu koja, kako kaze, ne samo da mijenja svijet, nego mijenja i nacin na koji percipiramo svijet. Smatra kako je digitalna kultura savrsen medij koji pruza neogranicene mogucnosti povezivanja i prevladavanja konvencionalnih putova komuniciranja.
Je li doista tako pokazat ce vec zapoceto postinformacijsko doba, a dotad je vazno znati kako nove tehnologije ne mijenjaju drustvo iz njegovih temelja, mijenjaju samo pogled na stvarnost, pogled na stvarnost iz nekoga virtualnoga kutka.
Aleksandra Uzelac iz Instituta za medunarodne odnose u Zagrebu kaze kako "virtualno" u filozofskom smislu znaci nesto potencijalno koje se nije realiziralo ili aktualiziralo dok u danasnje vrijeme uvrijezena upotreba toga pojma pretpostavlja da je "virtualno" suprotno od realnoga. Dobro rasprostranjeni komunikacijski sustavi ujedinjuju pak dvije vazne komunikacijske dimenzije: interkulturnu i transkulturnu koje nadvladavju osnovne konvencionalne komunikacijske prepreke.
Mozda je uprava takva sveobuhvatana komunikacija uzrok pojave suvremenih nomada, koje Stanislav Marusic iz Korporativnih komunikacija Ericssona Nikole Tesle iz Zagreba naziva "homo mobilis". Takve nomade obiljezava kretanje i izmedu ostaloga i izrazena individualnost. No bez obzira na njihovu individualnost, oni zele pripadati i grupi koja ce ih podrzati jer trebaju neku vrstu stabilnosti koja moze biti osigurana krugom prijatelja, rodaka ili obitelji s kojima zeli jednostavno komunicirati suvremenim tehnologijama, bilo da se radi o Internetu ili o mobilnoj komunikaciji.
Slicno misli i Uzelac koja kaze kako je razvoj interaktivnih digitalnih mreza omogucio razlicite oblike drustvene virtualizacije pa tako Internet potice uspostavu komunikacijskih veza koje su potpuno neovisne o fizickoj i zemlopisnoj lokaciji ili o vremenskoj istodobnosti. Vazno je da mrezna struktura omogucava efikasniju kontrolu nad distribucijom digitalnih dobara te je istovremeno komunikacijsko sredstvo za razmjenu
znanja i slobodnu suradnju. O nama ovisi koju cemo od te dvije opcije izabrati.
Literatura
Castells. Manuel. 2003. Internet galaksija: razmisljanja o Internetu, poslovanju i drustvu. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.
Castells. Manuel. 2000. Informacijsko doba: ekonomija, drustvo, kultura, I. dio, Uspon umrezenoga drustva. Zagreb: Golden marketing.
Cvjeticanin. Biserka. 2007. Interkulturni dijalog i digitalna kultura. Zarez. 209. Zagreb.
(http://www.zarez.hr/209/zariste2.html)
Dizdar. Mak. 1997. Kameni spavac. Sarajevo: Svjetlost.
Giddens. Anthony. 2005. Odbjegli svijet: kako globalizacija oblikuje nase zivote. Zagreb: Klub studenata sociologije Diskrepancija, Naklada Jesenski i Turk. Hladnik. Miran. 2007. Wikipedija v izobrazlevalnem procesu. (http://www.ff.uni-lj.si/slovjez/mh/wikivizobr.html)
Lanier. Jaron. 2005. Digital maoism: The Hazards of the New Online Collectivism. (http://www.edge.org/3rd_culture/lanier06/lanier06_index.html) Magary. Al. 2005. Criticism of Wikipedia. Humanist Discussion group 19. (http://lists.village .virginia.edu/lists archive7Humanist/v19/0347.html) Marusic. Stanislav. 2005. Homo mobilis. Komunikacija. 10. (http://www.ericsson.com/hr/etk/novine/kom1005/komunikacijska_prizma.shtml) Mestrovic. Matko. 2002. Vrijeme zbilje: ususret evolucijskom ubrzanju. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.
Uzelac. Aleksandra. Digitalna kulturna dobra u informacijskom drustvu izmedu javne domene i privatnoga vlasnistva. 2004. Medijska istrazivanja. 1. (http://www.mediaresearch.cro.net/clanak.aspx?l=hr&id=222)
